Da bi fotografija bila nazvana panoramskom nužno je da pokriva kut gledanja od najmanje 100 stupnjeva, a u novije vrijeme nije rijetkost da panoramske fotografije pokrivaju i svih 360 stupnjeva koji nas okružuju.
Poèetkom 19. stoljeæa irski slikar Robert Barker proslavio se golemom kružnom slikom grada Edinburgha - prvom panoramom. Veæ je tada postojala "glad" publike za nadrealnim efektom panorame. Dvije stotine godina kasnije, u doba kada fotografija prolazi razdoblje korjenitih promjena, kada digitalni sustavi i napredni programi za obradu fotografija preuzimaju prioritet nad klasiènim filmom i foto-laboratorijem, na dohvat ruke fotografa nalaze se nove i uzbudljive tehnike prezentacije radova.
Panoramska fotografija jedna je od najzanimljivijih grana digitalne fotografije i predstavlja sve popularniji oblik fotografskog izrièaja. Umjesto osvjetljavanjem fotografske emulzije, panoramske fotografije danas nastaju nevidljivim spajanjem desetak ili više digitalnih fotografija na raèunalu, uz pomoæ specijaliziranih programa za obradu slika. Rastuæe tehnièke moguænosti i lakoæa kreiranja panoramskih fotografija rezultirale su "osloboðenjem" fotografa od iskljuèivog zadržavanja na klasiènim panoramskim motivima poput pejzaža ili statièkih prostora te autori kreæu u novi i neistraženi panoramski svijet.
Uz malo znanja i uz pomoæ specijaliziranih programa, možete i vi snimiti te napraviti svoju panoramsku fotografiju.
Tehnika Poželjno je za panoramske fotografije koristiti stativ koji æe olakšati održavanje jednake visine horizonta na svakoj slici što je jako važno kod snimanja panoramskih fotografija. Moguæe je fotografirati i «iz ruke» no tada je potrebna maksimalna koncentracija pri fotografiranju svakog segmenta i poželjno je sve segmente panorame odraditi u nizu bez preskakanja jer je velika vjerojatnost da æe doæi do pomaka aparata što u radu sa stativom nije problem pa se isti segment može slikati i nekoliko puta bez obzira na redoslijed.
Kod snimanja serije fotografija za panoramsku fotografiju, važno je da je fotoaparat pravilno centriran i da se vrti oko svoje osi rotacije koja prolazi kroz središnji stup stativa. Takoðer je vrlo bitno održavanje jednake visine horizonta na svakoj pojedinoj snimci.
Pažljivo odaberite parametre ekspozicije koji odgovaraju sceni koju snimate - preðite preko cijelog kadra i odaberite izmjerenu vrijednost koja je optimalna za cijeli panoramski kadar. Potrebno je koristiti manuelno namještanje ekspozicije ili panoramski programski mod koji automatski nakon prvog snimka zakljuèava sve postavke (ekspoziciju, ISO, WB, fokus…). U manuelnom modu se svi potrebni parametri postavljaju ruèno. Jako je bitno koristiti iste parametre ekspozicije za sve snimke u seriji. Na taj naèin æete snimke lakše povezati, a prijelazi æe biti manje primjetni.
U pravilu se sve treba zakljuèati i sve snimke odraditi sa jednakim parametrima – ponekad je poželjno prekršiti ta pravila. Ja ponekad mijenjam ekspoziciju za jedan korak više ili niže ako je velika razlika u osvjetljenju kadra a isti tako koristim i polarizacijski filter iako ni on nije preporuèljiv kod panoramskih fotografija jer njegov kut u odnosu na sunce mijenja i njegova polarizacijska svojstva te može doæi do razlièitog nijansiranja neba – potrebno je kod svakog kadra promijeniti i poziciju filtera za ujednaèavanje polarizacije – meðutim poželjno je ipak izbjegavati polarizacijski ako je to ikako moguæe. Ako se radi u RAWu prilikom konverzije obavezno je koristiti iste postavke - u Photo Shopu CS ima opcija koja uzima podatke sa prethodne fotografije te radi konverziju sa identiènim podacima.
Kod snimanja panoramskih slika jako je bitno da se svaka fotografija dovoljno preklapa s prethodnom što omoguæuje lakše pretapanje kod povezivanja u programu za spajanje. Moj prijedlog je da dijelove za koje pretpostavljate da bi mogli stvarati probleme pri spajanju (grane, ljudi, automobili ili neki drugi dinamièni elementi) nastojite obuhvatiti u cijelosti. Ponekad je bolje napraviti i nekoliko istih segmenata pa kasnije birati koji odgovara nego imati pola èovjeka u kadru ili slièno. Podruèje preklapanja minimalno bi trebalo biti 20-30 % a prema potrebi može biti i puno veæe.
Spajanjem više fotografija panorame postaju prilièno izdužene i uske, da bi se to izbjeglo dobro je fotografirati u portretnoj orijentaciji fotografije ili napraviti višerednu panoramu – za višerednu panoramu postoje specijalne panoramske glave za stative koje bitno olakšavaju rad. Prikazana panorama zagrebaèkog Jelaèiæ placa spoj je šesnaest portretnih fotografija u dva reda, po osam u svakom redu i prikazuje kut od oko 180 stupnjeva.
U nastavku: Programi za spajanje panorama...
napisao: Miljenko Hegediæ - The Pljuc
Primjeri panorama na www.hegedic.net
|